Not known Factual Statements About Sta je Zen Budizam?!
Not known Factual Statements About Sta je Zen Budizam?!
Blog Article
Dozvola za upotrebu Vaše electronic mail adrese za slanje obaveštenja o novim komentarima i odgovorima na postojeće u okviru ovog teksta i ovu dozvolu u bilo kom trenutku možete povući. Takođe, Vaši podaci neće biti ustupani trećim licima.
Većina onih koji se bave zenom smatraju ga jednostavno načinom meditacije, a neki i religijom, filozofijom, načinom života ili umjetnošću. U drugoj polovini twenty. vijeka Zen je postao svjetski fenomen s centrima u mnogim zemljama.
Na sreću, Buda nam je ostavio izvesne veoma jasne i jednostavne putokaze koji nam pomažu da pronađemo svoj place kroz razgranati lavirint raznih “budističkih” učenja koja su nam danas dostupna.
Osim izvora spisa i izvori tradicije su tražili mitološku vezu s ranim budizmom koja vjerojatno nije povijesna poput a single zen budizma o prijenosu pečata svijesti Bude odabranom učeniku koji je dalje isti prenio tajnim ezoteričnim nasljeđem sve do povijesnih ili polupovijesnih ličnosti kineskoga budizma (povijesno se gledano radi o novoj, autohtono kineskoj formi pod velikim utjecajem taoizma).
Zbog toga će dva promatrača koja gledaju isto stablo s različitih strana imati različite predodžbe tog stabla. Nadalje, te će predodžbe biti obojene onim što se želi vidjeti, odnosno onim čemu netko daje prioritet. Subjektivni um, dakle, ne daje točnu sliku stvarnosti.
Uprkos antisholasticizmu zena, na njega je uticao veći broj sutri: tradicija tvrdi da je Bodidarma svojim učenicima dao Lankavatara sutru, da su prađnjaparamite često bile korišćene, a da se »Vimalaktrtijevo ćutanje« iz sutre koja nosi njegovo ime zove »čisti zen«.[2]
Lao Ce je opštim pojmovima jasno izrazio osnovno načelo paradoksalne logike. »Reči koje su potpuno istinite izgledaju paradoksalne «. I čuan Zu: »Onaj koji je neko jeste neko. Onaj koji je niko takođe je neko.«
U postizanju budinstva nema mesta namernom naporu. Jedini je način i dalje nastaviti obične i uzbuđenja lišene radnje: vršiti veliku i malu nuždu, nositi odeću, jesti obroke i leći kad se umorite. Prost čovek će vas ismejati, ali mudar će razumeti.[5]
Budistička filozofija priznaje samo dva od šest tradicionalnih instrumenata spoznaje o kojima se raspravlja u Indijskim tradicijama.
Da li će tanana afektivna iskustva dospeti do svesti zavisi u kojoj se meri takva iskustva neguju u određenoj kulturi. Postoje mnoga osećajna iskustva za koja izvestan jezik nema odgovarajuće reči, dok drugi jezik može obilovati recima koje izražavaju ova osećanja. U engleskom jeziku, na primer imamo samo jednu reč — adore — koja služi za osećanja koja idu od naklonosti do erotske strasti i do bratske i materinske ljubavi. U jeziku u kojem različita emocionalna iskustva nisu izražena različitim recima skoro je nemoguće da čovekova iskustva Sta je Zen Budizam?! dopru do svesti, i obratno. Opšte uzev, može se reći da retko dospeva do svesti ono osećanje za koje jezik nema posebnu reč.
Pojam spasenja izravno je povezan s pojmom samsare i četiri plemenite istine koje govore o patnji kao neizbježnom sadržaju ljudske egzistencije samom prirodom uvjetovane prolazne pojavnosti. Samsara u sebi uključuje ideje karme i reinkarnacije, ne omogućujući time rješenje pukom fizičkom smrću. Ti pojmovi u budizmu imaju ponešto drugačije značenje od onoga u hinduizmu ili zapadnom okultizmu kao i modernoj duhovnosti jer ne podrazumijevaju postojanje individualne duše, odnosno nekog oblika vječne, nepromjenjive suštine koja sa seli iz tijela u tijelo već je i to što stvara, prenosi ili zaprima određene utjecaje u novom obliku života slijedom sakupljenih karmičkih sadržaja dio prolaznog, uvjetovanog svijeta u vječnoj igri međuodnosa i uzročno-posljedičnih veza stvarajući pri tome iluziju individualnosti.
U okviru novijih socijalno usmjerenih pokreta valja istaknuti indijski dalitski (kasta nedodirljivih) budizam, kojim je najutjecajniji postkolonijalni vođa ove društveno ugrožene skupine modificiranu theravadu u nekoj mjeri vratio u Indiju, gdje je budizam, osim u pograničnim indijsko-tibetskim područjima, bio gotovo nestao.
Smatraju naime kako se u vremenima dekadencije u kojima živimo ne može postići oslobođenje na ovome svijetu već se utjecanjem bodisatvama nadaju rođenju u visim duhovnim sferama gdje će dostići konačno oslobođenje.
Ovisno o tome, razgovor izgleda više ili manje smislen. S vremenom se razvio pravi obredni oblik razgovora, a najblistaviji od njih pamtili su se i postali svojevrsni primjeri za buduće naraštaje učenika.
Report this page